Kucnuoje čas, možda i poslednji prije potopa. Ili poslednji prije izdizanja izpepela.

Prekošest stotina studenta se okupulo na Prvom studentskom plenumu na Univerzitetu uBanjoj Luci. Amfiteatar je bio mali da ih sve primi, tako da je većina stajalii sjedila ispred fakulteta i slušali direktan prenos sa razglasa, kao '60.-ihradio Mosku. Bio je to vrlo simboličan prizor, za starije pun sjete, za mlađepun nade. Nade u bolje sutra. Sutra koje sami krieraju. Mnogo godina je prošlood kada su studenti ovako smjelo izašli pred profesere, javnost, medije i rekliDosta. Želimo bolje, ne sutra nego već danas. Reklo da im je dosta selektivneprimjene zakona, da im je dosta kvazi-bolonje, da se gnušaju univerziteta nakojem predaju profesori koji za cijeli radni vijek nisu izdali udžbenik. Studentisu izašli i rekli: „Gospodo profesori, stidite se svojih sramnih odluka,ukidate nam ispitne rokove, umjesto da dajete nove, propagirate zakonitost ipravdu, a korupcija na univerzitetu cvjeta“. Sve ovo su rekli studentiuniverziteta u Banjoj Luci, otvoreno, u lice svojim profesorima i rukovodiocimauniverziteta. Djelovali su snažnije i složnije nego ikad.

Žaomi je što se slažemo samo oko onih stvari koje se samo nas lično tiču, što nepokazujemo solidarnost kada su neke druge stvari u pitanju, što ne dolazimo naproteste kada su u pitanju naconalni, društveni ili socijalni problemi.Samosvjesni smo samo kada nam uskrate kiflu u menzi ili ipitni rok.