Svjedočimoovih dana kako se banjalučkim ulicama šetaju vojnici. Dosta je vremena prošlood tih prizora, već sam mislio da je to prošlost. Drugačije su samo uniforme.Ali, postavlja se pitanje da li je bitna uniforma ako je oružije za pojasom?

Ubjeđujunas da nema potrebe za strahom, da će to biti ubrzo i naša vojska. Da će nasoni štiti, na globalnom i lokalnom planu. Da ćemo svi biti zaštićeni u okvirimaglobalne vojne alijanse.Zaštićeni od koga, zaštićeni zbog čega?

StudentiUniverziteta u Banjoj Luci, za razliku od većine ostalih društveni grupa,pokazali su ogromnu dozu samosvjesnosti. Pokazali su ozbiljnost. U vremenu kadaulicama ovog grada hodaju ponovo nauražane trupe, kada sve relevantne institucije,intelektualci, akademici i političari uglavnom ćute, studenti su digli glas.Glas razuma. Rekli su ono čega smo svi svjesni. Nama ne treba vojska, a jošmanje nam treba NATO. Nama treba vojska obrazovanih mladih ljudi koja će ovuzemlju izvesti iz prošlosti, izvesti iz prošlih i budućih ratova i uvesti uperiod ekonomskog i kulturnog napretka. 

Dali Bosna i Hercegovina može sebi da priušti 300 miliona konvertibilnih marakakoliko godišnje izdvaja za vojsku? Da li može da priušti 6 miliona za samojednu vojnu vježbu? Da li može da finansira sve bojnike i brigadire, ili kakose već zovu ti novi vojni činovi. Da li može da zataškava skandale poputvjerskih zastava na šatorima zajedničke nam vojske?